Svrha rada: Željela se usporediti razina anksioznosti pacijenata s tjeskobom, strahom koji su procijenili doktori dentalne medicine. Također se htjelo usporediti pacijentovu očekivanu bol s onom doživljenom tijekom zahvata te liječnikova procjena očekivane i stvarne boli. Metode: Šezdeset i šest pacijenata i njihovi liječnici dentalne medicine ispunili su dva upitnika prije i poslije zahvata. Prvi dio pitanja postavljenih pacijentima odnosio se na demografske podatke, učestalost odlazaka stomatologu, razinu anksioznosti i očekivanu bol. Prije zahvata liječnici su procijenili razinu straha pojedinog pacijenta i očekivani intenzitet boli. Nakon zahvata pacijenti su procijenili razinu očekivane boli te liječnikovu empatiju, a liječnici su ponovno procijenili jakost pacijentove boli. Za statističku analizu zavisnih uzoraka upotrijebljen je bio t-test, a Spearmanovim rho koeficijentom korelacije određena je razina statističke značajnosti od 0,05. Rezultati: Pacijentovo očekivanje intenziteta boli bilo je veće, negoli se to dogodilo tijekom zahvata (t-test = 3,540, p = 0,001). Nije pronađena razlika između razine boli koju su očekivali terapeuti i njihove percepcije boli tijekom zahvata. Utvrđena je statistički značajna korelacija između pacijentove razine anksioznosti i doktorova prepoznavanja njegove ustrašenosti (Spearmanov rho = 0,460, p<0,001).Viša razina anksioznosti povećala je očekivani intenzitet boli (Spearmanov rho = 0,401, p=0,001). Stvarni intenzitet boli nije bio značajno povezan s dentalnom anksioznošću. (Spearmanov rho = 0,080, p = 0,524). Zaključak: S obzirom na to da je razina dentalne anksioznosti povezana s povećanim intenzitetom očekivane boli, začarani krug boli i straha mogao bi biti prekinut pozitivnim informacijama koje bi dobio pacijent prije endodontskog zahvata i tijekom tretmana.