Komunikacijska se interakcija smatra ključnim mjestom u teorijama demokracije. Posljednjih je godina ideja prosuđujuće (deliberative) demokracije komunikacijskim pristupom potaknula elemente političke teorije. Ta se ideja uglavnom temelji na habermasovskoj tradiciji i povezuje teorije civilnog društva i građanstva. Zato ima i razmjerno snažnu normativnu dimenziju. Ipak, poteškoća ima i dalje. Namjera je ovog članka ispitati poimanje prosuđujuće demokracije, stavljajući je u okvire tako da se može bolje iskoristiti, kako za teoretski, tako i za empirijski rad. Članak počinje kratkim predstavljanjem teorijske pozadine. Zatim autor raspravlja o nekim suvremenim pitanjima konceptualizacije, primjerice o pitanju je li javni govor dio svakodnevne konverzacije ili poseban oblik interakcije. Ta definicijska pitanja su osnova za ispitivanje dvaju nedavnih empirijskih doprinosa. U zaključku članak pokušava smjestiti prosuđujuću demokraciju unutar analitičkog sklopa građanske kulture. Prosuđujuća demokracija, ili jednostavno raspravljanje, tako postaje jedna od šest dimenzija građanske kulture.