Cilj: Vankomicin je antibiotik koji se koristi za liječenje infekcija uzrokovanih Gram- -pozitivnim bakterijama, no kod nekih pacijenata uzrokuje ozljedu bubrega. Budući da standardni biomarkeri ozljede bubrega ne pokazuju dovoljnu osjetljivost i specifičnost, potrebno je pronaći nove biomarkere kako bismo mogli ranije detektirati poremećaje bubrežne funkcije te pravovremenim prekidom ili promjenom terapije spriječiti daljnje ozljede bubrega. Cilj je rada bio usporediti proteomske profile urina dviju pacijentica oboljelih od upale pluća koje su primale terapiju vankomicinom sa i bez kliničkih znakova ozljede bubrega uzrokovanih navedenim antibiotikom, kako bismo identificirali nove potencijalne proteinske biomarkere akutne ozljede bubrega uzrokovanog vankomicinom. Prikaz slučaja: Uzorci urina prikupljeni su treći i sedmi dan terapije vankomicinom od pacijentice sa i pacijentice bez kliničkih znakova bubrežne disfunkcije te su analizirani dvodimenzionalnom gel elektroforezom kombiniranom s MALDI-TOF/TOF masenom spektrometrijom. Vidljive razlike u proteomskim profilima urina između dviju pacijentica javljaju se treći, a naročito su izražene sedmi dan terapije. Dvodimenzionalna gel elektroforeza kombinirana s masenom spektrometrijom potvrdila je već ranije dokazanu ulogu proteina neutrofilnog lipokalina povezanog s gelatinazom (NGAL, engl. neutrophil gelatinase-associated lipocalin) kao biomarkera akutne ozljede bubrega, te otkrila ekspresiju citoskeletnog keratina 1 tipa II i retinol-vezujućeg proteina 4 (RBP4, engl. retinol-binding protein 4) samo u urinu pacijentice kod koje je terapija vankomicinom uzrokovala poremećaj bubrežne funkcije. Zaključci: Citoskeletni keratin 1 tipa II i retinol-vezujući protein 4 mogli bi predstavljati nove potencijalne biomarkere ozljede bubrega uzrokovane vankomicinom. Potrebne su daljnje studije na većem broju pacijenata kako bi se validirali dobiveni rezultati i utvrdio njihov potencijalni dijagnostički i klinički značaj.