Zbog svih nejasnoća koje sa sobom nosi pojam demokracije, uvijek je iznova potrebno “urbi et orbi” pojašnjavati u kakvom su odnosu demokracija, Crkva i politika. Autor se u prvom dijelu ovog rada bavi samim pojmom demokracije. Na podlozi dokumenta francuskih biskupa ”Za rehabilitaciju politike” iz 1999. te promišljanja i prinosa pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., autor pokušava promisliti nekoliko važnih pitanja koja vežemo uz demokraciju: što je demokracija, koji su putokazi za političare, što su zahtjevi, a što zamke demokracije te koji su bitni čimbenici u okviru govora o odgoju za demokraciju. U drugom dijelu rada autor progovara o mogućoj ulozi Crkve u demokratskim procesima, s posebnim osvrtom na hrvatsko društvo. Uz već spomenute izvore autor svoja razmišljanja dodatno potkrjepljuje domaćim izvorima, te upozorava na mnoge zamke i nedorečenosti s kojima se susreće Crkva u okviru demokratskih procesa u Hrvatskoj. Treći dio rada posvećen je ulozi i značenju vjernika laika u politici i demokratskom društvu. Jasno je iz Dokumenata Crkve da se crkveni službenici ne mogu aktivno baviti politikom (biti u strankama, na političkim pozicijama i sl.), ali kad je riječ o vjernicima laicima, njima nitko ne priječi baviti se politikom bilo u užem bilo u širem smislu. Naravno, morala bi se voditi briga da se u političkom angažmanu usklade vjernički život i politička djelatnost, a uvijek u svrhu nastojanja oko općeg dobra. Na temelju svega navedenog autor zaključuje kako je interes Crkve te njezino potpuno pravo, ali i dužnost izgradnja istinske demokracije. U tom pravcu, zaključuje autor, otvara se daleko veći prostor (negoli trenutačno jest) za suradnju Crkve i države (državnih institucija) Republike Hrvatske, u pravcu promicanja demokracije kao i ostvarenja zdravoga civilnog društva.