Nespecifična križobolja (NK) predstavlja značajni zdravstveni i socijalno-ekonomski problem zbog svoje velike učestalosti, dugotrajnosti smetnji, rekurentnosti te funkcionalne i radne ograničenosti oboljelih. Čest izostanak određivanja uzroka križobolje i slaba korelacija kliničke slike i dijagnostike pomoću slikovnih prikaza, prvenstveno magnetske rezonancije i rendgena ukazuju na potrebu funkcionalnih mjerenja u pacijenata s NK-om. Funkcionalna mjerenja omogućavaju kvantitativno mjerenje funkcionalnih promjena koje mogu biti uzrokom i posljedicom NK-a te razlogom rekurentnosti i radne ograničenosti. Na temelju podataka funkcionalne procjene mogu se programirati i planirati postupci prevencije NK-a te individualizirati terapijski i rehabilitacijski postupci. Isto tako, funkcionalna mjerenja tijekom liječenja i rehabilitacije omogućavaju praćenje učinkovitosti pojedinih postupaka, a po završetku rehabilitacije i procjenu radne sposobnosti. Premda je značaj funkcionalnih mjerenja za uspješnost rehabilitacije pacijenata s NK-om nedvojben, ne postoji konsenzus o standardizaciji protokola funkcionalnih mjerenja. Definiranje valjanih protokola predstavlja nužnost i važna je pretpostavka uspješnog izlječenja, prevencije rekurentnosti i razvoja kroniciteta nespecifične križobolje.