Magnum se nalazi na važnom cestovnom pravcu koji je iz Salone vodio u legijski logor u Burnumu. On ujedinjuje gradinsko naselje na Balinoj glavici i rimsko naselje koje se razvilo u njegovom podnožju. Municipalni status naselja potvrđen je na natpisu koji je 1878. godine objavio Josip Alačević. Magnum se u kasnoj antici spominje kod Anonima iz Ravene i u dokumentima Drugog salonitanskog crkvenog sabora 533. godine. Prostiranje lokaliteta ustvrđeno je temeljem satelitskih snimaka, topografskih karata i rekognosciranja terena. Pored smještaja na magistralnoj prometnici Salona – Burnum, iz Magnuma vodi i priključna cesta prema raskrižju unutrašnjih prometnih pravaca negdje na prostoru današnjeg Unešića. Početak ceste kod zaselka Mešini u Umljanovićima kontrolira Bačića gradina koja od prapovijesti nadzire prijelaz preko Moseća u istočni dio Petrovog polja. Brojni zavjetni natpisi, pronađeni na gomili uz njivu Marka Vrbatovića u blizini zapadnog podnožja Baline glavice, svjedoče o postojanju beneficijarske postaje na tom mjestu u Magnumu. Beneficijarska postaja u Magnumu osiguravala je raskrižje putnih pravaca i prijelaz preko Čikole kod nekadašnjeg Vezovića mosta.