Struktura stambenih statusa u tranzicijskim zemljama rezultat je privatizacije državnog stambenog fonda tijekom 1990-ih i recentnih stambenih politika koje su podržavale vlasništvo nad stanovima. Niz stambenih istraživanja dokazuju da je naglasak na stanovima kao kapitalu doveo do velikog porasta razine vlasništva i cijena stanova te, nakon krize, do pada ulaganja u europskim gradovima. Postoje također dokazi da je stambena potrošnja određenih društvenih skupina snižena, što je dovelo do pogoršanja kvalitete stanovanja, a ponekad čak i gubitka domova. Uporabom postojećih tradicionalnih instrumenata stambene politike teško se je nositi s tim problemima. Program javno najamnih stanova ističe se kao inovacija za podmirivanje hitnih stambenih potreba, odnosno kao priuštivo stanovanje. Program tog tipa u Gradu Zagrebu sačinjen je sa svrhom podmirivanja potreba mladih obitelji s djecom koje nemaju pravo na dodjelu socijalnog stana, a ne mogu si priuštiti stambene kredite za kupnju odgovarajućih stanova. U središnjem dijelu rada prikazani su rezultati ankete provedene među korisnicima programa javnog najamnog stanovanja. Anketnim istraživanjem provedenim na prigodnom uzorku od 270 kućanstava zagrebačkog naselja Novi Jelkovec tijekom prosinca 2014. i siječnja 2015. mjerio se utjecaj modela javno najamnih stanova, kao socijalne inovacije, na kvalitetu stanovanja stanara.