U članku se prvo donose dosadašnji uvidi u Marulićev Dijalog o Herkulu , pri čemu se znatnija pozornost posvećuje radu Bratislava Lučina " Marulićev Hercules Moralisatus (o alegoriji u Dijalogu o Herkulu)" (1993). Zatim se prikazuje patrističko-medievalna tradicija tumačenja alegorije i tropologije. Konačno, iznosi se zaključak da Marulić Dijalogom moguće ne ocrtava samo kršćansko odbacivanje humanističkih tendencija ekstendiranja alegorije na mitologiju, nego i odbacivanje tropološkog tumačenja "pjesničkih bajki i izmišljotina". The paper opens with an introduction to the previous research on Marulić’s Dialogus de Hercule a Christicolis superato , where more attention is given to Bratislav Lučin’s work Marulićev Hercules Moralisatus (o alegoriji u Dijalogu o Herkulu) . Then we focus on the patristic-medieval tradition of interpreting allegory and tropology. Finally, we conclude that in the Dialogus Marulić rejects not only the humanistic tendencies of extensions of allegory to mythology, but also the humanistic tropological interpretation of mythology.