Autor je uvidom u arhivsku dokumentaciju međuratnoga razdoblja Rijeke, od 1934. do 1943. godine, te analizom objavljenih povijesnih podataka dao prikaz pokušaja osnivanja Galerije moderne umjetnosti u Rijeci u vrijeme kada je Rijeka s Kvarnerom bila aneksirana Kraljevini Italiji, te time postala novom provincijom Kraljevine Italije. Zahvaljujući agilnomu Riječaninu koji je živio u Milanu, začela se ideja oko formiranja Galerije moderne umjetnosti u Rijeci kao vrlo bitne institucije u kojoj bi bila predstavljena djela talijanske umjetnosti 19. i 20. stoljeća. Osnivački fundus slika za Galeriju ostvarivao se donacijama talijanskih akademika te donacijom triju slika i jedne skulpture koju je dao kralj Italije V. Emanuelle III. ne bi li podržao ovakvu inicijativu i bio primjerom drugim potencijalnim donatorima. Sva donirana djela bila su pohranjivana u Milanu kod začetnika inicijative G. A. Bottussija. Zbog geostrateške pozicije Rijeke, čin formiranja takve institucije postao je pitanjem od državnoga interesa Italije koja je u njemu vidjela način na koji bi mogla širiti svoju kulturu preko svoje granice prema Kraljevini SHS te drugim podunavskim zemljama. Započeta kao privatna inicijativa Guida Asverija Bottussija, a koja će se tijekom vremena pretvoriti u inicijativu riječke gradske administracije i drugih državnh institucija sa sjedištem u Rimu, zbog približavanja rata i ratnih okolnosti, donirana djela osnivačkoga fundusa Galerije moderne umjetnosti nikada nisu došla do Rijeke, pa se time nisu ni oformili uvjeti za njezino osnivanje u potpunosti.