Cilj: Utvrditi vrijednost vježbi u vodi kod osteoartritisa koljena i kuka u odnosu na vježbe na suhom kroz narativni pregled znanstvene literature dostupan u PubMed tražilici. Materijali i metode: Odabrana su tri reprezentativna istraživanja koja su zadovoljavala ulazne kriterije: osteoartritis koljena, osteoartritis kuka, vježbe u vodi, postojanje kontrolne skupine, broj ispitanika više od 30 po skupini, jasni prediktori ishoda: kondicija, opseg pokreta zgloba i/ili funkcionalni testovi. Kriterij isključivanja bila je postoperativna rehabilitacija. Rezultati: Sva istraživanja opisala su vježbe u vodi kao neštetne, uz statistički značajne pozitivne učinke na mjere ishoda (opseg pokreta, snaga, funkcionalni testovi), dok ni u jednog pacijenta nisu pridonijele pogoršanju stanja. Usporedbom vježbi u vodi s vježbama na suhom, značajnije poboljšanje u kondiciji pacijenta postignuto je kod hidrogimnastike, dok je veća snaga mišića primjenom fizikalne terapije zabilježena u skupini koja je vježbala na suhom. Pacijenti s težim stadijem osteoartritisa kuka i koljena (treći i četvrti stupanj po Kellgren Lawrence skali) preferirali su hidrogimnastiku, uz objašnjenje da lakše izvode pokret i imaju manju bolnost kod kretnje, no unatoč tome vježbe u vodi nisu značajnije smanjile bol nakon kompletnog ciklusa fizikalne terapije. Zaključak: Vježbe u vodi pokazale su se prikladnima kod poboljšanja aerobne funkcije i kondicije pacijenta, ali nisu pogodne za jačanje muskulature. Kod teških oblika osteoartritisa voda je adekvatan medij za vježbanje jer pacijenti na taj način mogu provoditi vježbe višeg intenziteta uz pojavu manje bolnost. Iako ne donose značajno smanjene bolova, vježbe u vodi ne pogoršavaju stanje i ne rezultiraju ozljedama. Bolji ishodi javili kod pacijenata u ranijim stadijima bolesti. Aim: To determine the value of aquatic exercise in hip and knee osteoarthritis and compare it with exercises on land through narrative review of scientific literature. Materials and methods: A search of PubMed medical database was conducted. Inclusion criteria were osteoarthritis of the knee and hip, aquatic exercise, hydrotherapy, existence of control group, more than 30 individuals in interventional and control group, clear outcome measures: condition, strengthening, mobility of the joint, and specific functional tests for hip and knee. Exclusion criterion was postoperative rehabilitation. Three representative scientific papers were selected. Results: Aquatic exercises had a positive effect on all outcome measures compared to control group. There were no patients that reported side-effects of the hydrotherapy or worsening of the symptoms. In terms of strengthening, gym exercises were superior to aquatic exercise, while hydrogymnastics showed more significant progress in fitness of the patients. Due to the easier mobility in water and less pain during the motion, hydrotherapy was better in patients with advanced stages of osteoarthritis (grade 3 and 4 on Kellgren and Lawrence scale). Conclusion: Aquatic exercises have shown to be better in improving aerobic function, but they show less strengthening of the muscles than exercises in the gym. In severe forms of osteoarthritis patients can perform exercises of higher intensity with less pain. Although, they do not bring significant pain reduction, aquatic exercises do not worsen the condition and do not result in injuries. It was observed that better outcomes were reported by patients in the earlier stages of the disease.