U radu je riječ o presupozicijama i njihovim temeljnim karakteristikama te o još uvijek neriješenom pitanju jesu li one semantički ili pragmalingvistički fenomen. Poseban se naglasak pritom stavlja na povezanost presupozicija i pojedinih leksičkih elemenata te sintaktičkih struktura, pri čemu se propituje uvjerenje da je moguće kakvu određenu presupoziciju uvijek vezati uz točno određeni leksičko-sintaktički element, odnosno propituje se mišljenje da postoje takozvani garanti presupozicija. Osim toga u radu se raspravlja o posve konkretnom problemu projekcije presupozicija, odnosno njihova prijenosa iz surečenice u složenu rečenicu u koju je ta surečenica uključena. The paper deals with presuppositions and their basic characteristics, as well as the still unresolved question of whether they are a semantic or pragmalinguistic phenomenon. Special emphasis is placed on the connection between presuppositions and individual lexical elements and syntactic structures, questioning the belief that it is possible to always link a particular presupposition to a specific lexical-syntactic element, i.e., the opinion that there are so-called guarantors of presuppositions. In addition, the paper discusses a very specific problem of projection of presuppositions, i.e., their transfer from a clause to a complex sentence in which that clause is included.