Glomerularne bolesti mogu biti uzrokovane hemodinamskim promjenama, infekcijom, nepravilnim imunološkim odgovorom, nasljednim metaboličkim poremećajima, djelovanjem toksičnih tvari, a katkada uzrok ostaje skriven. Bazična znanost i translacijska istraživanja u kombinaciji s kliničkim unaprijedili su naše razumijevanje etiopatogeneze ovih bolesti. Nova znanja dovela su do upotpunjavanja i izmjena postojeće klasifikacije glomerulopatija. Poznavanje molekularnih puteva staničnog ciklusa ili otkrivanje novih genetskih oštećenja pridonijela su kreiranju pametnijih terapeutskih pristupa i boljoj kvaliteti života pacijenata s bubrežnim oštećenjem uz odgodu renalne insuficijencije. Cilj preglednog članka je ukratko razmotriti opća načela u patologiji glomerularnih oštećenja i predočiti neka od novijih istraživanja podocitopatija; membranske glomerulopatije (MG); ANCA vaskulitisa; membranoproliferativnog glomerulonefritisa (GN) i C3 glomerulopatije te ulogu komplementa u oštećenju glomerularnih struktura. Također se ukazuje na vrijednost biopsije bubrega koja uz dijagnostičku i prognostičku ostaje nezaobilazna epidemiološka te istraživačka metoda.