Muka Isuskarstova je pučki nabožni tekst koji promiče štovanje Kristove krvi i rana. Nastao je u ranome novome vijeku kao odjek kasnosrednjovjekovnih oblika pobožnosti koji su se temeljili na retorici nabrajanja i prebrojavanja. Tipična ranonovovjekovna verzija Muke Isuskarstove sastoji se od Kristova obraćanja trima mističarkama koje su izmolile njegovu obznanu broja primljenih udaraca i prolivenih kapi krvi tijekom muke, od opisa višegodišnje molitvene pobožnosti u čast muke, od popisa milosti koje se tim oblikom pobožnosti mogu steći i od atribucije apotropejskih svojstva vlastitim prijepisima. Muka Isuskarstova je potvrđena u brojnim kulturama (npr. engleskoj, etiopskoj, irskoj, njemačkoj, talijanskoj), ali dosad nije bila zamijećena njezina raširenost na prostoru hrvatskoglagoljske pismenosti. Ovaj je članak zamišljen kao analiza sačuvanih hrvatskoglagoljskih potvrda Muke Isuskarstove i njima srodnih nabožnih tekstova u kojoj će se posebna pažnja posvetiti širemu komparativnome kontekstu. Usporedba hrvatskoglagoljske Muke Isuskarstove s talijanskim amuletom slična sadržaja koji je pronađen u Roccapelagu (Emilia-Romagna) pokazuje da je pojava Muke Isuskarstove na hrvatskoglagoljskome prostoru rezultat prekojadranskoga kulturalnoga transfera. Osim toga, u radu se pokazuje da hrvatski glagoljaši Muku Isuskarstovu nisu samo prepisivali u kodeksima nego su je doista upotrebljavali pri proizvodnji amuleta. The Passion of Jesus Christ is a popular devotional text created to promote the worship of Christ’s blood and wounds. It originated in the early modern times as an echo of late medieval listing and counting forms of piety. A typical early modern version of the Passion of Jesus Christ consists of Christ’s address to three women mystics who prayed for a revelation of the number of blows and drops of blood he shed during the Passion, a description of devotional practice in honor of the Passion, a list of graces that can be obtained by such devotion, and the attribution of apotropaic properties to its copies. It has been shown that the text was circulated in numerous cultures (e.g., English, Ethiopian, German, Irish, Italian), however, its early modern dissemination in the cultural area of Glagolitic literacy has not been treated. This paper analyzes the surviving Croatian Glagolitic attestations of the Passion of Jesus Christ by situating them in a broader comparative context. The comparison of the Croatian Glagolitic Passion of Jesus Christ with an Italian amulet found in Roccapelago (Emilia-Romagna) revealed that this text appeared in the Croatian Glagolitic cultural area as the result of a trans-Adriatic cultural transfer. Moreover, the paper shows that Croatian Glagolitic writers not only disseminated the Passion of Jesus Christ in codices, but indeed utilized it as a template in the production of textual amulets.