Kazneno djelo prijetnje susreće se razmjerno često u sudskoj praksi. Usprkos tome ono nije bilo predmetom sustavnih znanstvenih rasprava u novijoj hrvatskoj kaznenopravnoj literaturi. Autori predloženim radom nastoje popuniti tu prazninu. Najprije prikazuju kazneno djelo prijetnje u kaznenim pravima Njemačke i SAD-a sa svrhom dobivanja šireg uvida u tu problematiku te moguće modele njegova kaznenopravnog uređenja. Potom analiziraju obilježja svakog od oblika kaznenog djela prijetnje, kako su ti oblici uređeni čl. 139. KZ/11. Analizu temelje na teleološkom tumačenju odredbe te na dostupnoj novijoj sudskoj praksi. Na taj način oblikuju i predlažu standarde tumačenja obilježja ovog djela. Posebnu pozornost posvećuju problematici stjecaja i prividnog stjecaja prijetnje s određenim kaznenim djelima nasilja, a obrađuju i problematiku odnosa kaznene i prekršajne odgovornosti kod prijetnje. The criminal offence of threat is relatively common in judicial practice, yet it has not been the subject of systematic scientific debates in recent Croatian criminal law literature. The authors of this paper aim to fill this gap by analysing the characteristics of each form of the offence of threat, as regulated by Article 11 of the Croatian Criminal Code. They base their analysis on a teleological interpretation of the provision and on available recent case law, thus shaping and proposing standards for interpreting the elements of this offence. Special attention is devoted to issues of receiving and the apparent reception of a threat in relation to selected acts of violence. The authors also address the issue of the relationship between criminal and misdemeanour liability in cases of threats. Finally, the authors propose legislative changes de lege ferenda.