Za potpunije razumijevanje osnovnih naglasaka današnjega teološko-pastoralnog promišljanja Crkve o medijima, potrebno je imati u vidu procese, odnosno kulturno-povijesni kontekst unutar kojega se Crkva s medijima susreće i o njima promišlja. Zato autor u prvom dijelu ukazuje na temeljne odrednice odnosa Crkve i medija kroz povijest prikazujući to kao hod od početnog nepovjerenja do poziva na dijalog. Nov način na koji Crkva, u duhu Drugoga Vatikanskog sabora, promatra vlastito poslanje te nov pogled na medije u kojima prepoznaje promotore nove kulture obilježit će promišljanje i pastoralno djelovanje Crkve posljednjih desetljeća. Snažan razvitak medija, novi načini komuniciranja te uloga koju su mediji poprimili u životu današnjeg društva i čovjeka izazov su za Crkvu, koja je pozvana na stalno praćenje svijeta medija i odgovarajuće pastoralno djelovanje. Posebne izazove autor vidi u nastajanju nove (medijske!) antropologije, zahtjevu stalnoga etičkoga promišljanja te suočavanja s novim modelima komuniciranja.