U članku se daje pregled razvoja židovskih studija u bivšoj komunističkoj Europi kroz tri procesa prisutna u barem nekima od njih: latentnog antisemitizma, povratka židovskih studija u akademiju i suočavanja s prošlošću. Još od Lenjinova razdoblja intenzivnih protureligijskih kampanja, preko Staljinove protužidovske kampanje, antisemitskih procesa u Čehoslovačkoj, antisemitske kampanje u Poljskoj i protuizraelske politike, koju su slijedile sve države sovjetskoga bloka s izuzetkom Rumunjske i uz dodatak Jugoslavije, judaizam je bio nepoželjan, ali i židovski studiji, kao i studiji židovske povijesti ili religije u akademskom kontekstu. Situacija se počela popravljati u vrijeme Gorbačova. Razne religijske institucije i nevladine organizacije ušle su 1990-ih u ovaj prostor, a naglo je porastao interes za židovskim studijima, odnosno razumijevanjem židovske uloge u povijesti pojedinih zemalja, zamagljene u komunističkim i nekim post­komunističkim naracijama. Hrvatska, kako tijekom jugoslavenskog komunističkog razdoblja u okviru Jugoslavije, tako i nakon uspostave nezavisnosti prati ove trendove s određenim zakašnjenjem. Prvi studij judaistike u Hrvatskoj dobio je dopusnice 2012., odnosno 2015. godine i odvija se na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.