Obrazovne su nejednakosti sustavne prepreke koje dovode do nejednakog pristupa različitim razinama kvalitetnog obrazovnog sustava te, kao posljedica toga, do različite uspješnosti unutar njega, a uvjetovane su podrijetlom, društvenim uvjetima i brojnim drugim činiteljima koji su izvan osobne odgovornosti pojedinca. Razvijanje politika koje osiguravaju obrazovnu jednakost zahtijeva prepoznavanje činjenice da poteškoće djece proizlaze iz različitih karakteristika samoga obrazovnog sustava uključujući: organizaciju i strukturu sustava, oblike školovanja, okruženje za učenje, načine na koje se podupire napredak djece te načine vrednovanja njihova napretka. Ovaj se rad odnosi na analizu načina na koje odgojno-obrazovni djelatnici pružaju podršku djeci u nepovoljnom položaju, u svrhu prevencije obrazovnih nejednakosti. U sklopu projekta Tematska mreža: ‘Cjeloživotno obrazovanje dostupno svima’ provedeno je istraživanje na reprezentativnom uzorku odgojitelja i učitelja za Republiku Hrvatsku (n = 1.288). Oni su u mrežnom okruženju popunjavali Upitnik o mogućnostima prevencije obrazovne nejednakosti djece rane, predškolske i osnovnoškolske dobi koji je razvijen za potrebe ovog istraživanja. Percipirano iskustvo odgojitelja i učitelja u odgoju i obrazovanju različitih skupina djece u nepovoljnom položaju analizirano je temeljem deskriptivnih pokazatelja, χ² testom i analizom varijanci razlika između odgojitelja te učitelja razredne i predmetne nastave. Rezultati istraživanja upućuju na zaključak da su izvori obrazovne nejednakosti različiti na trima analiziranima razinama obrazovanja. U ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju osobito je primjetan deficit podrške drugih stručnjaka djeci i odgojiteljima. U razrednoj nastavi utvrđena je pretežna usmjerenost na individualne i individualizirane oblike podrške djeci, dok u predmetnoj nastavi dominira oslanjanje na podršku stručnih suradnika. Educational inequalities are systemic barriers that result in unequal access to various levels of a quality education system, leading to divergent levels of success. These disparities are caused by background, social conditions and numerous other factors beyond the personal responsibility of individuals. Developing policies to ensure educational equality requires recognising that children’s difficulties stem from various features of the education system. These include system organisation and structure, types of schools, learning environment, ways of supporting children’s progress and of assessing their progress. This paper explores how educational professionals support children in disadvantaged situations to prevent educational inequalities. Within the ‘Lifelong Education for All’ Thematic Network project, a survey was conducted among a representative sample of educators and teachers in Croatia (n = 1,288). Participants completed an online questionnaire developed specifically for this research, addressing strategies to prevent educational inequality among preschool and primary-school children. The perceived experiences of educators and teachers in educating various groups of children in disadvantaged situations were analysed using descriptive indicators, the χ²-test and analysis of variance to assess differences between educators, classroom teachers and subject teachers. The research findings suggest that the causes of educational inequality differ across the three levels of education. In early childhood and preschool education, there is a striking deficit of support from other experts for both children and educators. In classroom teaching, there is a predominant focus on individual and personalised forms of support for children, while