Sigmund Freud smatra se jednim od ranih seksologa, uz Magnusa Hirschfelda i Havelocka Ellisa. Njegova stajališta o homoseksualnosti (koja nije bolest, niti se terapijskim metodama može liječiti) bliski su suvremenim stajalištima o tom pitanju. Za razliku od aktivnog teorijskog bavljenja pitanjima seksualnosti u ranim radovima psihodinamičkih psihoterapeuta, kasniji su autori zanemarili područje seksualnih poremećaja i rodne disforije. Grupna analiza potpuno je izostala. Spol je biološka odrednica koja označuje tijelo i obično se doživljava kao binarni koncept muškog i ženskog (premda postoje i međuspolna, nebinarna stanja). Unatoč teorijskom prihvaćanju temeljne čovjekove biseksualnosti, ne postoji nijedan rad koji se bavi psihodinamičkim pitanjima međuspolnih stanja. Rodni identitet naš je doživljaj sebe, naš reprezentant selfa u odnosu na muževnost/ženstvenost, tj. muškost/ženskost. Rodna uloga predstavlja socijalne stereotipe ponašanja, odijevanja i tipičnog reagiranja muškaraca i žena u konkretnom društvu u danom trenutku. Osim transrodnih osoba, u kojih rodni identitet nije ujednačen sa spolom, postoje i brojne nebinarne osobe koje svoj rodni identitet ne doživljavaju u dihotomiji muško-žensko, nego u različitim oblicima androginog ili rodno neutralnog doživljaja sebe (reprezentatna selfa). Cilj dinamičke psihoterapije, uključujući i grupnu analizu, trebao bi biti mogućnost za propitivanje i istraživanje vlastitih identiteta, doživljaja, iskustava i osjećaja u uvjetima sigurne sredine. Moguće je da se u takvim uvjetima osoba susretne sa svojim pravim selfom, koji može biti i neheteroseksualan i nebinaran.