Drugi svjetski rat značio je cezuru u mnogim pogledima, uključujući i zdravstveni. Priličan broj liječnika i medicinskog osoblja u Sloveniji pridružio se partizanskom pokretu i pomogao organizirati partizansko zdravstvo. U partizanskim jedinicama zdravstvena je djelatnost za-počela 1942., a godinu dana nakon toga počela se razvijati mreža partizanskih bolnica koje su radile u najtežim uvjetima i u najstrožoj tajnosti. U njima je tijekom rata liječeno gotovo 15 000 ranjenika i pacijenata. Od medicinskog osoblja u slovenskom partizanskom zdrav-stvu sudjelovala su 244 liječnika i stomatologa, 260 studenata medicine, 38 medicinskih sestara i više od 3000 priučenih bolničara. U članku je predstavljena partizanska bolnica „Celje” koja je radila na području Zgornje Savinjske doline. Posebno se ističu svjedočanstva partizanskih liječnika i drugih svjedoka koji iz prve ruke govore o životnom ritmu u toj, ali i u nekim drugim partizanskim bolnicama, pri čemu je najviše izvora pronađeno u bilješkama koje je u zadnjoj godini rata pisao kirurg dr. Robert Kukovec. Bio je jedan od rijetkih pojedi-naca koji su tijekom rata bilježili događaje kojima su svjedočili. Iz njegovih zapisa može se ra-zabrati sva tragičnost rata, mnogobrojni mračni i rjeđi svjetliji trenutci i iznimna žudnja za slobodom koju on sam, nažalost, nije dočekao. Umro je nepunih mjesec dana prije kraja rata.