Državljanstvo Europske unije, poznato i pod nazivom Europsko građanstvo, ustanovljeno je Ugovorom o Europskoj uniji sklopljenim u Maastrichtu 7. veljače 1992. godine, a na snazi je od 1. studenog 1993. godine. Državljanstvo Europske unije komplementarni je pojam nacionalnom državljanstvu, koje svi građani Europske unije stječu u svojim matičnim državama. Iz semantičkih razloga kroz rad će se često pojavljivati i pojam građanstvo Europske unije jer Europska unija nije naddržava niti ima klasične elemente države, već je politička zajednica bez države – adržavna tvorevina. U radu ćemo se upoznati s uvođenjem državljanstva Europske unije, stjecanjem i gubitkom navedenog državljanstva, razlikama između nacionalnog i državljanstva Europske unije. Susrest ćemo se s pravima i obvezama državljana Europske unije te načinom na koji je Europski sud u svojim presudama, u pojedinim situacijama, ocijenio ta prava. Govori se o analizi odnosa građana i institucija Europske unije te kome se građani mogu obratiti u slučaju nezadovoljstva. Samim pojmom građanina asocira se na pojedinca koji je privržen zajednici u kojoj živi očekujući od nje zaštitu, jamstvo poštivanja ljudskih prava i prava na sudjelovanje u odlučivanju u javnim poslovima. Na kraju, ovim radom se nastoje ublažiti najčešće isticane bojazni državljana Republike Hrvatske za pristup u punopravno članstvo, koje slijedi u narednim mjesecima, kako bi ulazak u Europsku uniju bio prihvaćen sa što manje sumnje.