U članku se ističe utjecaj tradicionalnih i modernih, starih i novih medija na učenje, i kao način utjecaja i kao sadržaj u oblikovanju osobne kulture (posebno naglašavajući tzv. "digitalnu kulturu"). Na kraju se ukazuje na neke perspektive i odgojne prijedloge. Autori su uvjereni da tehnologija nije samo olakšala ili "tehnički" otežala procese učenja, nego je, barem djelomično, doprinijela i doprinosi stvaranju novog viđenja života i čovjeka i, u skladu s tim, stvorila različite kulturalne osjetljivosti. Štoviše, malo se pomalo nameće ideja da utječe, možda i na prvome mjestu, na međusobne i skupne odnose, a zatim i na razinu ustroja, ekonomsko-političke moći, društvenog pristanka i općeg razvoja. U tome bi smislu predstavljala izazov za društveni sustav odgoja