Znanost i religija u naše su vrijeme odvojene jedna od druge. Članak promišlja o mogućnostima njihovoga mogućeg susreta. Poticaj za to su dostignuća i zaokret suvremene fizike i mistično iskustvo nekih vjernika. Svijest o promjenjivom i subjektivnom značenju prostorno-vremenskih koordinata kao i o relativnosti i provizornosti čovjekovih znanstvenih sposobnosti za opisivanje pojedinih nevidljivih pojava otvara mogućnost za nov susret znanosti i religije. Autorica taj novi mogući odnos ilustrira znanstvenim promatranjem subatomskog svijeta i religioznim doživljajima kao što su npr. mistično doživljavanje Božjeg otajstva i njegove objave. To potvrđuje i govor današnje fizike, npr. o sudjelovateljskom svemiru, kao i mističari koji doživljavaju iskustvo misterija unutar osobnoga religioznog doživljavanja.