Djelo „Filozofija ideologije“ je ne samo posljednje objavljena knjiga za života Rasima Muminovića, već i njegovo životno trotomno djelo, kojim se ovaj mislilac vinuo visoko u tokove europske filozofije. Ovo djelo je došlo nakon sjajnih Muminovićevih djela: „Filozofija Ernesta Bloha“, Ethos i ljudsko bivstvovanje“, „Ljudskost i povijesnost“, „Zarobljeni um“ i drugih spisa. Kao takvo, ova trilogija zaslužuje stručnu analizu u vidu preglednog ogleda. To bi bio naš pristup idejama u dijalogu sa Muminovićevom filozofijom. Filozof Muminović, iako se u svojim raspravama razvijajući vlastitu filozofije ideologije, nije konkretno poziva na Marksa i Bloha, ipak njihove kritičke i humanističko-utopijske ideje su prisutne u njegovom mišljenju. U tom pravcu ideologija se javlja kao otuđena svijest u Muminovićevom mišljenju, prema kojem on iskazuje kritičke opservacije, upućujući na praktičnu bit čovjeka i njegov način življenja u utuđenom svijetu. U tom kontekstu, prema Muminoviću čovjek, odnosno individua, se otuđuje u raznim ideologijskim oblicima, prije svega, u svijetu religije, prava, ekonomije, i prije svega, filozofije. On britko kritičkim jezikom, ukazuje na dehumanizirane oblike koje se usljed pogrešne i tendenciozne pogrešne politike, manifestuju u suvremenom društvu i koje vladaju kao tajne sile, životom svakog čovjeka. U poimanju filozofije ideologije, filozof R. Muminović je otišao daleko dalje od svih do sad zapaženih interpreta ove vrste promišljanja svijeta. Prema njemu, cjelokupna duhovna nadgradnja jednog sistema mišljenja i vladanja, ide kroz razne oblike ideologije, kao političke doktrine ili političkog nadzora, koje nameću pokreti partije. U takvom vrtlogu ideja, Muminović je izgradio jednu logičku argumentaciju, različitih mišljenja, kojom on naziva put ka otriježnjenje od ideologije, a koje se manifestuju usljed manifestovanja različitih interesa unutar jednog naroda ili države. U tom domenu, ovaj originalni filozof je pokazo, ne samo širinu svojih meditativnih opservacije, već i bogato iskustvo koje je namjenio promišljanju statusa svog bošnjačkog naroda, kao i njegovu zaštitu od potencijalnih agresora, koji su uvijek bili nošeni megolomanskim ideologijskim projektima, kako bi potisnuli jedni druge.