Monozigotni blizanci čine oko 30% blizanačkih trudnoća, njihova je učestalost stalna, a dvozigotni blizanci čine oko 70% blizanačkih trudnoća, njihova je učestalost u porastu, zbog učestale primjene tehnike pomognute oplodnje i zbog odgađanja prvih trudnoća te posljedične veće životne dobi trudnica. Rizik strukturalnih anomalija u blizanaca je veća nego u jednoplodnih trudnoća, rizik je do tri puta veći u monozigotnih, a u dizigotnih blizanaca je od prilike kao u jednoplodnih trudnoća. Zbog ukupno veće učestalosti višeplodnih trudnoća povećana je potreba za invazivnom prenatalnom dijagnostikom. U višeplodnim trudnoćama su biopsija korionskih resica u prvom i amniocenteza u drugom tromjesečju relativno sigurni i uspješni alternativni postupci, a uzimanje fetalne krvi kordocentezom je rezervirano za slučajeve kada je učinjena kariotipizacija fetusa nesigurna i nejasna. Izbor invazivne tehnike se temelji na dobi trudnoće kad se trudnica javlja, na postojeći rizik postupka i na tehničke zahtjeve, a od velikog je značaja iskustvo prenatalnog centra. Tehnološki napredak suvremene ultrazvučne aparature te rastuće iskustvo prenatalnog operatera doprinose točnoj i učinkovitijoj invazivnoj prenatalnoj dijagnostici u dvojaka i blizanaca višeg stupnja te na najmanju moguću mjeru smanjuju fetalni gubitak nakon invazivnog postupka.