Cilj rada. Istražiti nastaju li u posteljici trudnica starije životne dobi morfološke promjene koje mogu uzrokovati poremećaje tijeka trudnoće te fetalnog rasta i razvoja. Materijal i metode. Histomorfološki i kvantitativno smo stereološkim metodama analizirali 30 zrelih posteljica. Posteljice su podijeljene u dvije skupine, ovisno o životnoj dobi trudnice: a) posteljice trudnica od 35. do 45. godine (n=15) i b) posteljice trudnica od 20. do 35. godine (kontrolna skupina, n=15). Izmjereni su volumen posteljice (Vp) i porodna težina novorođenčeta (Tn). Izračunali smo volumensku gustoću (Vv) i totalni volumen (V) placentarnih resica, periviloznog fibrinoida i interviloznog prostora te usporedili ih u obje istraživane¬ skupine. Rezultati. U posteljica starijih trudnica značajno je manji volumenski udio placentarnih resica (p<0,01), a veći volumenski udio fibrinoida (p<0,05) u usporedbi s posteljicama mlađih trudnica. Volumenski udio interviloznog prostora, totalni volumen posteljica, njihovih resica, fibrinoida i interviloznog prostora te porodne težine novorođenčadi nisu značajno različiti, bez obzira na dob trudnice (p>0,05). Zaključak. Rezultati pokazuju da u jednom cm3 posteljice trudnica starije životne dobi nastaju promjene prostornog rasporeda placentarnog parenhima, što se odnosi na statistički značajno manji udio placentarnih resica i značajno veći udio periviloznog fibrinoida. U mlađih i starijih trudnica slične vrijednosti totalnog volumena posteljice, njenih resica, periviloznog fibrinoida i interviloznog prostora te podjednake porodne težine novorođenčadi potvrđuju da se u posteljica starijih i mlađih trudnica jednako aktiviraju strukturni kompenzacijski mehanizmi. Oni osiguravaju dostatnu maternofetalnu izmjenu tvari; posteljice starijih trudnica funkcijski udovoljavaju potrebama normalnog rasta i razvoja fetusa kojem pripadaju.