UVOD: Periferna pareza nervusa facijalisa je pareza mišića koje inervira VII. kranijalni živac, a očituje se poremećajem funkcije cijele polovice lica. Nervus facijalis je odgovoran za pokretanje i mimiku lica čime izražavamo naše misli, osjećaje i raspoloženja. Uzroci nastanka ove pareze su brojni, ali u većini slučajeva nije moguće otkriti njezin uzrok pa govorimo o Bellovoj parezi ili paralizi, nazvanoj prema škotskom kirurgu i anatomu Charlesu Bellu koji je prvi 1821. godine opisao parezu nervusa facijalisa. Cilj rada je prikazati rezultate medikamentozne i mimičke terapije kod djece s perifernom parezom nervusa facijalisa. RAZRADA: Dječak u dobi od 3 godine i 7 mjeseci primljen je u hitnoj službi na bolničko liječenje zbog akutne pareze nervusa facijalisa. Dječak je bio pri svijesti, urednog kontakta, samostalno pokretan, uredne bulbomotorike, bez nistagmusa. Roditelji u anamnezi negiraju ugriz krpelja. U mirovanju vidljiva blaža asimetrija lica, a kod pokretanja mišića lica opaža se jaka asimetrija. Procjena težine pareze prema House Brackmannovoj ljestvici je V. stupanj. Dječak je na bolničkom liječenju bio 10 dana, u tom periodu provedena je medikamentozna terapija i rehabilitacija primjenom mimičke terapije. Rehabilitacijski program nastavljen je nakon otpusta bolesnika iz bolnice u trajanju od deset dana kada je došlo do potpunog oporavka periferne pareze nervusa facijalisa. ZAKLJUČAK: Primjena medikamentozne i mimičke terapije ima pozitivan utjecaj na brzi oporavak periferne pareze nervusa facijalisa.