Razmišljati o skulpturi u javnom prostoru znači razmišljati o mijenjanju transgresivnog identiteta mjesta. U tom susretu skulpture i prostora, osobnog identiteta autora s kolektivnim identitetom ili identitetima zajednice, identiteta djela s identitetom prostora grada u novi identitet, nalazi se potraga za zajedničkim simbolom. Skulptura, kao zajednički simbol, posljedica je postojećeg identiteta i njegov uzročnik. Njezina je povijesna uloga oblikovati sliku prostora kao znak mjesta. Kao identitetna oznaka, odnosno teritorijalna markacija, ima drukčiji zadatak nego kao umjetničko djelo. Zadatak je predstaviti (reprezentirati) prostor koji mu je zadan kao jedinstvenu sliku po kojoj bi svi znali o kojem je prostoru riječ.