Poznat prvenstveno kao začetnik talijanskoga magičnog realizma, talijanski književnik Massimo Bontempelli (1878. – 1960.) u užim književnim i kritičkim kuloarima 20. stoljeća pamti se i po istančanoj humorističkoj veni koja će kroz ironiju, parodiju, satiru, pa čak i grotesku, pratiti cijeli njegov književni i publicistički rad. Počevši od prve zbirke kratkih priča Socrate moderno (1908.), pa sve do zrelijih književnih ostvarenja između dvadesetih i tridesetih godina, Bontempelli će njegovati i usavršavati svoj humoristički izraz. U prilog tomu govori ne samo njegov književni opus iz toga razdoblja, panoramski izložen kroz prizmu humorizma, već i vrlo rijetka i od kritike zaboravljena zbirka kratkih priča L’Eden della tartaruga (1926.) s kojom je sudjelovao u zanimljivome izdavačkom eksperimentu, biblioteci Umorismo italiano. Serie del fauno giallo Giuseppea Zucce. Zbirka se u drugome dijelu članka detaljno opisuje i smješta unutar njegova opusa otkrivajući da iza nje stoji Bontempellijev izdavački pothvat: spajanje objavljenih i neobjavljenih kratkih priča u svrhu povezivanja prethodnih i sljedećih književnih djela u svojevrsni makrotekst.