Rasprava nastoji obraditi fonetiku danasnjeg rijeckog dijalekta . U Predgovoru se, opéenito, osvrée na vaznost koju, za talijansku lingvistiku moze imati svaka nova monografija posveéena nekom talijanskom dijalektu, pa i onda kada ne uspijeva pridonije ti nesto doista novo. Naznacuje se zatim mjesto istrazivanja, u kojem je prednost dana Starom gradu (Gomiti), te navode imena kazivaca. U Uvodu se najsaze tije iznosi pregled povijesti grada Rijeke, te nastoji pronaéi koja zanimljiva tocka slojev itosti leksika rijeckoga dijalekta (poglavlja I-IV) . Slavenska prevaga traje do pocetka austrijske vlasti , no ona ne bijase takvom da bi duboko izmijenila rijecki dijalekt koji je naprotiv, dozivio da leko znacajnije promjene mirnim venecijanskim prodira njem. Prodiranje je tu toliko jako da, prema vladajuéoj teoriji, rijecki dij alekt nije izravni nastavak, nastao postepeno «in loco» iz la tinskog koji se govorio u Liburniji , veé je uvezen iz Yenecije i na metnut prvobi tnom dijalektu . Iako, kao sto je receno, Slaveni nisu jace konta minirali leksik rijeckog dija lekta, ipak u potonjem nalazimo pcidosta slavenskih elemenata, cija se vita lnost medutim, za neke svodi na pojedine ka tegorije ljudi, a Ciji broj sigurno nije veéi od slavizama u trséanskom i kopa rskom dija lektu . U petom poglav lju da n je popis najuobicajenih slavizama (opéenito su to elementi iz cakavskog dij alekta). u sestom se poglavlju daje popis nekih rijeCi koje dolaze iz njemackog (katkad najvjeroja tnije posredstvom slavenskog) i dviju rijeci koje su prema svoj prilici, promijenili obliznji Istrorumunji (éiéi). U istom se poglavlju daje popis i nekih rijeci koje su, cini se, svojstvene rijeckom dijalektu, no koje najvjerojatnije postoje i drugdje iako ni su dokazane u susjednim dijalektima. Veoma su zanimljive stra ni ce posveéene naglasenim vokalima i naglasenom slogu kao i konsonantizmu .