U kontekstu preventivnih mjera protiv velikih boginja ovaj rad bavi se nekim primjerima cijepljenja u kotaru Kopar u prvoj polovini 19. stoljeća, a osobito općim ponovnim cijepljenjem (1833) i cijepljenjem djece (1835), koje provodio je koparski kotarski liječnik Gian Andrea de Manzoni. Tijekom njegovog djelovanja redovito se provodilo cijepljenje djece i u gradu i u njegovom okruženju, osobito u ruralnim krajevima kotara, međutim u vrijeme izravne opasnosti od bolesti provodilo se i ponovno cijepljenje djece i odraslih. Istraživanjem sačuvanih nominalnih popisa cijepljenih, koji su bili korišteni prvi put, prezentirana je statistička analiza, koja otkriva starosnu i socijalnu strukturu cijepljene populacije, a osim toga dodana su neka polazišta za odraz o dometu tih mjera i njihove efikasnosti. Istraživanje ponekad je problematično u kvantitativnom plasmanu cijepljenih u kontekstu prisutnog stanovništva na tom području, a pitanja koja osim toga ostaju otvorena, odnose na mehanizme kroz koje vlasti su dosegnule ciljnu populaciju, a i na utjecaj odnosa prema ovoj praksi na njezin stvarni domet.