U ovom radu autor prikazuje i interpretira dvije različite kinoverzije Coppolina klasičnog filma Apokalipsa danas. Verzije se razlikuju po tome što jedna od njih završava scenom bombardiranja koja je u kasnijim izdanjima filma potpuno nestala. Upravo u nestaloj sceni autor pronalazi najzanimljiviji smisao filma te pokazuje zašto je izostavljena scena fundamentalna. Koristeći se Arendtinom interpretacijom Conradova romana Srce tame, koji je scenaristički iskorišten u Apokalipsi, autor tvrdi da je verzija koja završava zračnim napadom, filmskim jezikom prikazala čin radikalnog zla, a da je glavni junak Kurtz akter zla koji nije ni načelno zao ni nemisleno banalan. Autor želi pokazati da je film iz 1979. koji su svi shvatili kao film o Vijetnamu ustvari nehotice bio apokaliptičko upozorenje da ratni sukobi kultura i civilizacija mogu otvoriti horizont u kojem djeluje radikalno zlo.