Monumentalna apsida crkve sv. Dominika u Dubrovniku jedinstveni je spomenik izrazito gotičkoga stila koji dosad nije bio potpuno protumačen niti vrednovan. Analiza njezinih oblika otkriva znatne podudarnosti s arhitekturom anžuvinske ere u južnoj Italiji te joj se postanak objašnjava u okviru povijesti dominikanskoga reda kao i povezanosti Dubrovnika s Napuljskim Kraljevstvom tijekom 14. stoljeća. Iz arheološke dokumentacije joj se osvjetljava prvotno oblikovanje, a iz arhivskih spisa iznalaze povodi za radikalne promjene u konstrukciji, što su je učinili najznačajnijim djelom internacionalnog stila sjevernjačkog podrijetla na našoj obali. Sa sličnih se aspekata tumače oblici pročelja kapitula u samostanu Male braće te se stječu nove spoznaje o umjetničkim dodirima između prostora u sklopu kraljevstva Anžuvinaca koji razvojno kontinuiraju do u prva tri desetljeća quattrocenta.