Teorijski okvir ovoga rada je teorija leksičkih jezičnih jedinica nazvana modelom klasa objekata. Nakon predstavljanja već objavljenih radova iz područja leksika percepcije, autor nastoji obraniti drukčiji pristup proučavanju tog leksika. U radu se pokazuje, s jedne strane, da analiza polisemije jezičnih jedinica omogućuje sustavni opis i klasifikaciju predikata percepcije i, s druge, da primjereni opis tih predikata dokazuje međuovisnost njihovih sintaktičkih i semantičkih svojstava. U tom svjetlu, autor se priklanja semantičkom pristupu koji se naziva »kontrolirana semantika«, a koji pridonosi boljem uvidu u brojne uzajamnosti koje postoje između oblikovnih, ustrojnih i sintaktič kih posebnosti glagola i njihovih semantičkih osobina.