Negativni stereotipi o knjižničarima problem su s kojim se knjižničarska struka već dulje vrijeme susreće. Na njihovu dugotrajnost ukazuju i brojni radovi pisani na ovu temu, kako noviji, tako i oni starijeg datuma, a na koje se ovaj rad referira. Smatra se da su širenju i utvrđivanju takvih stereotipa velikim dijelom pripomogli uglavnom negativni medijski prikazi. Nepoznavanje struke, s jedne strane, i vjerovanje ovakvim stereotipima, s druge, dovodi do negativnog doživljavanja struke u javnosti, lošijeg samopoimanja kod njenih djelatnika, a takva slika može utjecati i na slabije financiranje knjižnicâ. Iz ovih razloga, treba ukazati na činjenicu da je stereotip tek jedna, često neutemeljena slika entiteta te da on, ukoliko je negativan, nerijetko može biti i jako štetan. Ovaj se rad bavi pitanjem utemeljenosti i negativne obojanosti dvaju uvriježenih knjižničarskih stereotipa (stereotipnom poimanju knjižničarstva kao mahom ženske profesije i stereotipnom poimanju knjižničara kao njenih neuglednih i nekomunikativnih predstavnika), kao i pitanjem potrebe za njihovim pobijanjem.