Magistarski radovi i doktorske disertacije kao značajan oblik znanstvenih komunikacijskih mehanizama sve ćešće se, unatoč još uvijek postojećim nedostacima i neriješenim problemima, pohranjuju u elektroničkom obliku. Uobičajeno, oni su dio sveučilišnih repozitorija elektroničke građe u kojima se pohranjuju i dokumenti pojedinih fakulteta i sveučilišta u cjelini, ostali studentski radovi te nastavni materijali. Prednosti ovakvog načina pohrane, a koji se očituju prvenstveno u „otključavanju intelektualnog vlasništva sveučilišta“ uzrokovali su, osim njihova uključivanja u sveučilišne repozitorije, stvaranje nacionalnih i internacionalnih repozitorija i portala koji omogućuju jednostavan i brz pristup ovom značajnom izvoru znanstvenih informacija. U Hrvatskoj trenutačno postoji vrlo malo fakultetskih ili pak sveučilišnih repozitorija u kojima bi bile pohranjene i elektroničke inačice magistarskih radova i doktorskih disertacija. Pružanje kvalitetnih i suvremenih knjižničnih usluga izuzetno je važno za cjelokupno napredovanje sveučilišta. Uspostava repozitorija, u kojemu bi bili pohranjeni i elektronički magistarski radovi i doktorske disertacije, nameće se kao nužnost i u okviru knjižničnog sustava Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.