Medicina i zdravstvena zaštita su se dramatično promijenile u posljednjih nekoliko desetljeća, i ovise o visokoj tehnologiji za prevenciju, dijagnostiku i liječenje bolesti, i za rehabilitaciju pacijenata. Moderna biomedicinska istraživanja i zdravstvena zaštita osigurava se multidisciplinarnim timovima u kojima biomedicinski inženjeri doprinose unapređenju znanja jednako kao i medicinski stručnjaci. Biomedicinsko inženjerstvo predstavlja jedno (od dvije) najbrže rastuće grane industrije u razvijenom svijetu 1 (druga grana su održivi i obnovljivi izvori energije). Nova znanja stečena temeljnim istraživanjima u biomedicinskom inženjerstvu (na razini gena, molekula, stanice, organa i na razini sustava) imaju velik utjecaj na razvoj novih medicinskih proizvoda i jačanje industrije, uključujući i mala i srednja poduzeća (MSP). Očekuje se da mala i srednja poduzeća na tržište donesu nove proizvode i usluge za zdravstvenu skrb 2. Zdravlje je glavna tema specifičnog programa o suradnji u okviru europskog sedmog okvirnog programa (FP7), s ukupnim proračunom od 6,1 milijarde eura tijekom trajanja FP7. Cilj istraživanja u području zdravstva u okviru FP7 je poboljšati zdravlje europskih građana i povećati konkurenciju u okviru zdravstvene djelatnosti i industrije, a istovremeno voditi računa o globalnim zdravstvenim problemima, poboljšanju života i razvoju tehnologija za spašavanje života. Bolnice i druge medicinske ustanove imaju obvezu voditi brigu o svim vrstama uređaja visoke tehnologije, uključujući bolničke informatičke sustave, mreže i te o njihovoj sigurnosti. Povećanje udjela tehnologije u zdravstvu proizvelo je potrebu za tehnološki specijaliziranim osobljem, kliničkim inženjerima. Diljem svijeta, obrazovni sustav je usvojio visokoškolske programe biomedicinskog inženjerstva i kliničkog inženjerstva. Profesionalne organizacije su izgradile sustav potvrđivanja za biomedicinske i kliničke inženjere i za njihovo kontinuirano obrazovanje (cjeloživotno učenje). Razvoj biomedicinskog inženjerstva i njegova afirmacija je započela u posljednjih 50 godina, kao rezultat razvoja elektroničke industrije, a kasnije se biomedicinsko inženjerstvo nastavilo razvijati vlastitim tempom. U prvom dijelu ovog rada, govorimo o razvoju biomedicinskog inženjerstva u početnom razdoblju i predstavljamo naše poglede na razvoj biomedicinskog inženjerstva u budućnosti. Drugi dio posvećen je Međunarodnoj federaciji za medicinsko i biološko inženjerstvo (IFMBE), najvećoj organizaciji biomedicinskih inženjera u svijetu koji je proslavila svoju 50. godišnjicu u 2009. godini. U trećem dijelu, podsjećamo se na utemeljitelja biomedicinskog inženjerstva u Hrvatskoj, prof. Antu Šantića i njegova dostignuca u području biomedicinskog inženjerstva. Konačno, predstavljamo sadašnje stanje istraživanja i obrazovanja u području biomedicinskog inženjerstva u Hrvatskoj.