Na korpusu citirane literature u doktorskim disertacijima iz informacijskih znanosti u RH (od 1978.-2007.), rađena je analiza komunikacijskih obrazaca. Na oblikovanje komunikacijskih obrazaca utječu instintucionalne, jezične i vremenske odrednice pomoću kojih je moguće tradicionalnu podjelu na primarnu, secundarnu i tercijalnu komunikaciju precizno opisati kvantitativnim metodama. Na temelju analize 22 000 citiranih bibliografskih jedinica, metodom ko-citata dobivena je mreža komunikacijskih klastera koji odgovaraju znanstvenim područjima (arhivistika, bibliotekarstvo, komunikologija, muzeologija, informacijskih sustavi, informatologija, leksikografija). Uočene su mjene ključnih autora na temelju frekvencije citata i ko-citata, kako po periodima ali isto tako i po pripadnosti različitim znanstvenim zajednicama, kulturnim odrednicama, te funkcijama u organizaciji i razmjeni znanja. Predložena metoda i analiza upućuju na zaključak da je na temelju kvantatativnih pokazatelja moguće raditi ne samo površinsku nego i dubinsku analizu komunikacijskih obrazaca te zaključivati o njihovim organizacijskim, komunikacijskim i interkulturalnim odrednicama.