Hibridni lubini (42,6+4,9 g mokre težine; 139,3+6,1 mm dužine) su nasumce stavljeni u jedan od 6 spremnika (n=6 spremnik-1) s recirkulirajućim sustavom za održavanje života (RLSS) izrađenim po mjeri. Kvaliteta vode je bila sljedeća: DO2 (6,50,6 mg l-1), pH (7,70,5), TAN (0,06-1,31 mg l-1), nitrit (0,06-0,60 mg l-1) i nitrat (2,0-32,1 mg l-1), salinitet 5 ppt, temperatura 28±1oC. 12:12 fotofaza:skotofaza je korištena s 30-minutnim zatamnjivanjem svjetala u zoru i sumrak. Ribe su hranjene s udjelom od 4% tjelesne težine d-1 u dva odvojena hranjenja (u 08.00 i 16.00 sati). Razina hranidbenog sirovog proteina i lipida je bila 40%, odnosno 10%. Spremnici su bili nasumce spajani te je riba bila netretirana, cijepljena ili cijepljena placebo injekcijom. Cjepivo koje je korišteno je eksperimentalni bakterin s adjuvansom „ulje u vodi“ vrste Streptococcus iniae usmrćene formalinom. Riba je vagana i mjerena dvaput mjesečno tijekom 8 tjedana, a težinske grupe su se koristile za prilagođavanje količine hrane. Po završetku testiranja, sve ribe su vagane i mjerene te je izračunat njihov faktor kondicije (CF) i odnos promjene hranjenja (FCR). Visceralno somatski (VSI) i hepatosomatski (HSI) indeksi te intraperitonealna masnoća (IPF) i mišićni odnos (MR) su također procijenjeni. Anesteziranoj ribi se vadila krv i zabilježen je hematokrit. Dopušteno je da se tijekom noći krv zgruša na 5oC nakon čega je zabilježena razina serumskih proteina i izmjerena aktivnost lizozima. Jetra su pripremljena za procjenu mikroniza koristeći se standardnim tehnikama pomoću genskog čipa Danio rerio kako bi procijenili globalne promjene u ekspresiji gena. Nije primijećena nikakva razlika u konačnoj težini, dužini, CF-u, FCR-u ili HSI-u iako su razlike (P < 0,001) utvrđene za VSI koji je bio viši kod kontroliranih riba. Volumen koncentriranih stanica i razina serumskih proteina slični su u svim grupama (P > 0,05). Promjene u aktivnosti serumskog lizozima tijekom vremena ukazuju na početno smanjenje aktivnosti lizozima, nakon čega slijedi preokret u aktivnosti koji doseže svoj vrhunac 25 dana nakon tretmana. Procjena aktivnosti lizozima u vremenskim razmacima otkrila je razlike (P < 0,05) od 11 do 25 dana nakon cijepljenja. Ispitivanjem zbira podataka hepatičkog mikroniza otkrivena su samo četiri imuno-diskretna gena na koje je cjepivo djelovalo nakon 53 dana, u usporedbi s kontroliranom skupinom. Oni uključuju 'up-regulirani' TCIRG1, ili imunološki regulator T-cell 1 (P < 0,0467) i IL20RA, ili interleukin 20 receptor alfa (P < 0,0433), te 'down-reguliranu' kinazu koja inducira citokin, plk3 (P < 0,01) i protein s imunološkom reakcijom kod miševa, IRG1 (P < 0,01).