Jedna od najatraktivnijih novina Konvencije UN o pravu mora (J982) jest Međunarodni sud za pravo mora koji će rješavati prvenstveno sporove kojii nastanu u primjeni Konvencjje ili sporove vezane za njeno tumačenje. Međunarodni sud će za rješavanje sporova koji nastanu u svezi s istraživanjem i iskorištavanjem prirodnih bogatstava općeg dobra čovječanstva, tj. Zone, osnovati Vijeće za sporove o morskom dnu kao jedinstven forum u sustavu rješavanja sporova kreiranom u Konvenciji. Vijeće će biti sastavljena od jedanaest sudaca koje će između sebe izabrati većinom glasova suci Međunarodnog suda za pravo mora. U odnosu na Međunarodni sud za pravo mora Vijeće je autonomna sudska institucija. Naime, predsjednik Međunarodnog suda za pravo mora ne može predsjedavati sjednicama Vijeća i izraz "nadležnost suda" razumijeva mjerodavnost samog Suda i svih njegovih posebnih (specijalnih) vijeća, ali ne i mjerodavnost Vijeća za sporove o morskom dnu. Vijeće ima specifična, jedinstvena svojstva koja su, mogli bismo reći, i razlog više za prihvaćanje mjerodavnosti Međunarodnog suda za pravo mora. Vijeće je jedinstveno po tome što je pristup Vijeću otvoren ne samo državama strankama već i "entitetima' različitim od država stranaka; Međunarodnoj vlasti iza morsko dno, Poduzeću koje će u ime Vlasti obavljati različite djelatnosti u Zoni navedene u članku 170. Konvencije, državnim poduzećima, te pravnim i fizičkim osobama. Vijeće je, dakle, otvoreno "entitetima" različitim od država, odnosno svima od kojih se očekuje da će poduzimati istraživanje i iskorištavanje prirodnih bogatstava Zone. Jedinstvenost proizlazi i iz njegove savjetodavne funkcije (Međunarodni sud zapravo mora nema savjetodavnu funkciju). Na traženje Skupštine ili Vijeća međunarodne vlasti za morsko dno, Vijeće daje savjetodavna mišljenja o svim pravnim pitanjima unutar dosega njihove djelatnosti. Državama nije dano pravo da zatraže savjetodavno mišljenje. "Vijeće za sporove o morskom dnu Međunarodnog suda za pravo mora je još uvijek jedinstven forum koji daje vitalnost pa čak i razlog za prihvaćanje Suda kao potrebne institucije." A. O. Adede