Nakon što se u prošlom broju Priloga pozabavio “Kamenom iz Belca”, rijetkim primjerom fi guralne srednjovjekovne skulpture iz kontinentalne Hrvatske (vjerojatno 12. stoljeće), autor ovdje obrađuje “Kamen iz Križovljana”, sedmoglavi reljef (sve glave su izgleda muške) visoko na fasadi crkve Sv. Križa u Križovljanu između Ludbrega i Varaždina (12. ili 13. stoljeće). Znanstvenici su “kamen” dosada smatrali rimskim provincijalnim radom (Gorenc-Vikić), rimskom spolijom “resemantiziranom” u kršćanskom kontekstu (Stošić), ili romaničkim prikazom donatora (A. Horvat). Pažljivom analizom djela, posebice njegove kompozicije, zaključuje se da je rad najvjerojatnije romanički reljef pod utjecajem rimske provincijalne plastike, te nekih zasad ne sasvim jasnih keltskih izvora inspiracije. Kao i onaj iz Belca, “Kamen iz Križovljana” je bez konteksta bilo u hrvatskom dijelu Panonije, bilo u ostatku Karpatskog bazena. Izražava se nada da bi se strpljivim radom na drugim fragmentima “bez konteksta” (Arača, Somogyvár, itd.) takav kontekst mogao pojaviti. Pri tome dobro razumijevanje rimskog i pred-rimskog konteksta Panonije može igrati veliku ulogu. Reljef iz Križovljan, čak ako i “resemantiziran”, predstavlja vjerojatno braću templarske (kasnije ivanovačke) “kuće”, koja je možda postojala u Križovljanu, iako oko toga postoje velika razmimoilaženja u znanosti.