Poljoprivredna gospodarstva u velikom su dijelu preuzela socijalne i društvene probleme na selima i u društvu uopće u privremenom rješavanju siromaštva i prehrambene sigurnosti u Bosni i Hercegovini. Iako ima nekoliko pozitivnih primjera ulaska prerađivača i stvaranja tržišnih lanaca, transformacija i prestrukturiranje poljoprivrede i prehrambeno-prerađivačke industrije tekli su relativno sporo. Smanjujuća uloga donatorsko--rekonstrukcijske politike trebala bi se nadoknaditi efikasnim razvojno investicijskim i kreditnim mjerama koje će pridonositi stvaranju konkurentske domaće proizvodnje, zapošljavanju i stvaranju tržišnih kanala, a oni će se u većoj mjeri okrenuti prema domaćoj primarnoj i prerađivačkoj industriji. Zbog ograničenih financijskih mogućnosti trebalo bi više pozornosti posvetiti stvaranju klime koja će voditi do međunarodno konkurentnih programa uz minimalne državne transfere. Slabosti dosadašnjega razvitka najviše se vide u sve većem trgovinskom deficitu, koji se efikasno može smanjiti razvitkom konkurentne domaće proizvodnje.