Zahvaljujući romantičarskom pokretu, koji je potaknuo skupljanje narodnoga stvaralaštva, na početku devetnaestoga stoljeća poraslo je zanimanje za usmenu tradiciju te se usmena književnost počela zapisivati. Pozitivno vrednovanje usmenog stvaralaštva na posljetku je dovelo do izjednačavanja usmene i umjetničke književnosti. Zagovarajući samosvojnost književnosti za djecu, pedagozi su prepoznali važnost bajke kao prenositelja građanskih vrednota i društvenih normi. Pod utjecajem stilskog modela Bajki braće Grimm, ali i kao rezultat razvoja nacionalnih europskih književnosti, došlo je do raznovrsnih aplikacija bajki unutar tiskovnog i slikovnog medija. Dok su na početku u središtu pozornosti bili tekstovi, razvoj tiskarskih tehnika i opadanje troškova proizvodnje pridonijeli su daljnjim tekstovnim ili slikovnim aplikacijama bajki. Ovaj se rad bavi različitim razinama aplikacije te izlaže osnovne funkcije koje bajke preuzimaju unutar popularne književnosti. S obzirom na europski razvoj obrazlaže se: 1) težnja ka uniformiranosti (Disney-stil), 2) težnja ka međunarodnoj suradnji u objavljivanju knjiga i publikacija koje uključuju bajke, 3) metaforičko-simboličke uporabe bajke. Dakle, bajke su kao proizvod masovne kulture višestruko primjenjive. Uvriježenim i popularnim bajkama, tzv. najljepšim bajkama pridaje se iznimna vrijednost. Riječ je o tekstovima koji su očito nositelji normi i ideala suglasnih s potrebama društva, te se stoga bajke mogu smatrati avangardom europske književnosti za djecu i mlade. Ipak, bilo bi neprimjereno tvrditi kako su one jedine. I drugi književni žanrovi, zajedno sa svojim najvažnijim predstavnicima, pridonijeli su kao klasici europskoj književnosti za djecu.