Rad donosi promišljanja o ulozi kršćanstva u obnovi suvremene kulture. Glavna okosnica istraživanja je događaj Duhova, opisan u Djelima apostolskim, koji predočuje ujedinjenje svetog i sekularnog obnovom zajedničkog razumijevanja i doživljavanja. Objava Boga koju razglašava prva Crkva jest kontrapozicija narušenu jedinstvu opisanom u događaju Babilona. Duhovi, kao model obnove jedinstva čovječanstva, prototip su svakog kršćanskog navještaja, a na njega se uvelike oslanja i Drugi vatikanski koncil. Posebna pozornost u ovom radu posvećena je viziji »koncilskog kršćanstva« u radovima Željka Mardešića koji nude prvorazredni teološki korpus na crti koncilske obnove. Kršćanstvo, kako ga vidi Mardešić, odmaknuto je od bilo kakvog projekta ideologizacije, politizacije ili sekularizacije. Krize vjere modernog vremena nastale su uvelike zbog neadekvatnog odnosa prema tim izazovima. Kao simptom te krize pojavljuju se i novi duhovni pokreti, oblik eklektične i neobvezne duhovnosti koja postaje konkurent institucionaliziranim religijama. U zaključku rada posvješćuje se potreba obnove evangelizacije i dijaloga sa svijetom koji ne bi trebao biti niti osuđivački niti mimikrijski, već zreo, autentičan, nadahnut, optimističan i ispunjen dubokim povjerenjem u personalizam i slobodu.