Članak polazi od konstatacije činjenice sve učestalijeg korištenja koncepta vojne kulture. Razmatraju se unutardisciplinarni i kontekstualni razlozi zbog kojih je došlo do širokog prihvaćanja ovog koncepta od strane istraživača vojske u 1990-ima. Razlažu se različite teorijske konceptualizacije ovoga pojma te mogući istraživački pristupi i strategije. Zaključak je da je teško pronaći “pravu” definiciju vojne kulture koja bi istodobno bila dovoljno obuhvatna i dovoljno operabilna. Usprkos tomu, koncept vojne kulture posjeduje heurističku vrijednost jer omogućava inovativni odabir tema i istraživačkih perspektiva, od kojih bi neke iz rakursa klasične sociologije vojske bile sasvim nezamislive.