Analiza Legende o 12 petaka provedena je u kontekstu religiozne kulture i srednjovjekovne estetike, s naglaskom na posebnostima teksta i s ciljem ukazivanja na njegovu ljepotu i vrijednost. Istražene su prvenstveno stilske i kompozicijske, tematsko - motivske i jezične osobitosti. Posebno se ističe genijalna kompozicija koja je izvanredno usklađena s idejom, odnosno porukom djela, a građena je na važnim srednjovjekovnim simbolima, krugu i križu. Nadalje, ističe se izbor te red riječi i grafema koji otkriva na prvi pogled skrivene slojeve Legende i osobitu simboliku teksta, dakle izraz koji je usklađen sa sadržajem djela. Vrijedno je spomenuti i originalnu karakterizaciju i psihologiju likova; vješto i svrsishodno ispreplitanje žanrova koje pisac koristi kao jedan od načina prikazivanja potpunosti i sveobuhvatnosti; „igru“ slovima, riječima i njihovim značenjima i druge osobitosti koje nisu slučajne, a o tome svjedoče primjeri i usporedbe s prijepisima Legende o 12 petaka iz drugih glagoljskih i ćirilskih izvora. Sve to ukazuje na neupitnu vrijednost proučavanog teksta i piščevu svjesnu težnju da njegovo djelo ne bude samo zapis, prijepis, poučni tekst ili slično, već da bude originalno djelo visoke umjetničke vrijednosti.