Iz kritičkog osvrta na uobičajeni način proračuna interakcije stijene i podgradc slijedi da proračun podgradc koji se temelji na njihovim zajedničkim deformacijama nije pouzdan. Ako se, nakon šo je ugrađena podgrada, deformacije stijene povećavaju (»konvergenci¬ja«), će biti neminovno opterećena do njezine granične nosivosti. Budući da je takvo granično opterećenje vjerojatno predlaže se inver-zan postupak, tj. umjesto da se podgrada optereti aktivnim tlakom stijene ili tla, opterećuje se stijena mogućim reaktivnim tlakom pod-grade. Proračun reaktivnog tlaka slijedi iz odabranih dimenzija pod¬gradc; debljine luka, njegovog radijusa, te čvrstoće betona i eventualne armature luka. Takvo opterećenje stijene prouzrokuje stanje napre¬zanja, koje se mora kontrolirati jednim od kriterija loma stijene. Ako stijena opterećena reaktivnim tlakom i odabrane podgradc zadovolja¬va kriterij loma znači da su dimenzije podgradc adekvatne. Iterativnim postupkom mijenjanja debljine luka podgradc i njegovog geome¬trijskog oblika mogu se naći dimenzije podgradc koje osiguravaju stabilnost stijene sa zadanim kriterijem loma. Kod proračuna granice nosivosti podgradc i kriterija loma stijene primjenjuje se pravila Euro-koda 7 za geotehničke konstrukcije.