Rad u svojemu prvom dijelu analizira pravno, demografsko i psihološko određenje mladih u Hrvatskoj, s ciljem preciznoga upoznavanja ciljne populacije te problematizira gornju granicu mladenaštva. Pravno gledano, dobne granice populacije mladih nisu jednoznačno određene i kronološki se povećavaju. Sažeta demografska analiza ukazuje na nepovoljno postojeće stanje i trendove u populaciji mladih definiranih s dobi od 15 do 29 godina. Razvojno-psihološke teorije i spoznaje ne prepoznaju jedinstvenu populaciju mladih te razlikuju adolescente od mladih odraslih osoba. U cilju sagledavanja i uvažavanja svih relevantnih čimbenika i zahtjeva u radu s mladima, nastoji se sažeto prikazati najvažnije osobitosti adolescencije i mlade/rane odrasle dobi temeljem spoznaja standardne razvojno-psihološke literature: biološke/tjelesne, intelektualne, moralne, emocionalne, socijalne i ličnosti u užem smislu. Uvažavajući sastavnice određenja mladih i njihove razvojne osobitosti pokušava se definirati uspješan rad s mladima, navode njegove pretpostavke te iznose neka specifična iskustva suvremenoga rada s mladima u okviru Crkve (opća vrijednosna primjerenost kršćanstva za rad s mladima, nedostatnost osobne inicijative mladih u društveno usmjerenim angažmanima, važna uloga duhovnika koji radi s mladima, važnost poznavanja službenih društvenih okvira rada s mladima). Konačno, analizira se važnost poznavanja društvenih okvira rada s mladima za bavljenje tom populacijom unutar Crkve te se sugeriraju konkretne smjernice za razvoj tih djelatnosti, ali i za poboljšanje ukupne perspektive mladih u društvu, temeljem mogućnosti kojima raspolaže Crkva.