U ovome se tekstu autorice bave nekim aspektima školske klime, u osnovnim školama u Hrvatskoj. Analiza se temelji na rezultatima empirijskog istraživanja provedenoga na uzorku od 688 učitelja i nastavnika, zaposlenih u 25 osnovnih škola iz različitih regija u Hrvatskoj. Istraživanjem se nastojalo utvrditi kako učitelji i nastavnici percipiraju školsku klimu, te postoji li razlika u učiteljskim i nastavničkim percepcijama školske klime s obzirom na dužinu njihova radnog staža i na radno mjesto, te postoje li razlike u školskoj klimi između škola. Analiza podataka je pokazala da učitelji i nastavnici potvrđuju postojanje podrške koju ravnatelji iskazuju njihovu profesionalnom razvoju te poticanju na međusobnu suradnju. Također procjenjuju da imaju visok stupanj autonomije u osmišljavanju i izvođenju nastave, uz malen doživljaj kontrole njihova rada. Međutim, percepcija uključenosti i utjecaja na školu kao organizaciju, znatno je nepovoljnija, što se prvenstveno odnosi na ograničenu mogućnost iznošenja kritičkih primjedbi na rad škole. Faktorskom su analizom izlučene tri dimenzije školske klime koje su nazvane “poticajna radna okolina”, “autonomija” i “otvorenost za promjene”. Dimenzija “autonomije” diskriminirala je skupine podijeljene prema radnom stažu i radnom mjestu. Svoju autonomiju pozitivnije su procijenili predmetni nastavnici, osobito oni koji imaju između 6 i 15 godina radnog staža. Učiteljska percepcija njihove niže pozicije u školi potvrdila se i niskim procjenama autonomije, pri čemu najmanju sigurnost osjećaju učitelji s manje od 5 godina radnog staža. Ekonomičnost manjega broja čestica potvrdila se kroz uspješno razlikovanje škola u svim trima dimenzijama školske klime. Pri izradi profila školske klime pojedinih škola, do izražaja je došlo razlikovanje škola u dimenziji “poticajne radne okoline”. Ovim se istraživanjem upotrijebljena modificirana Moosova skala za mjerenje {kolske klime pokazala kao dobar analiti~ki instrument za identificiranje organizacijskih karakteristika {kole.