Polazišna je točka ovog rada problematika identiteta, podrijetla i migracije Amorita, koji se u znanstvenoj literaturi uglavnom predstavljaju kao glavni nositelji promjena prve polovine 2. tisućljeća pr. Kr., napose u Mezopotamiji i Levantu. Najraniji njihov naziv, koji se uglavnom prevodi kao „Amoriti“, jest sumerska složenica MAR. TU. Prvi se put javlja u tekstovima iz oko 2500. pr. Kr. Nakon sporadičnih zapisa u tekstovima druge polovine 3. tisućljeća pr. Kr., češće je srećemo u pisanim izvorima iz Treće urske dinastije (kraj 3. tisućljeća pr. Kr.). U ovom radu koncentrirat ćemo se na izvorni sumerski naziv, za koji se još uvijek ne zna kako se izgovarao, niti što je prvotno značio. Brojni su se sumerski nazivi, naime, još u 2. tisućljeću pr. Kr. zapisivali kombinacijom simbola koja nije imala izravne veze s fonetskom vrijednošću riječi, već je odražavala prvotnu ideju koja je stajala iza njih. Iz toga će se razloga u radu analizirati najraniji mezopotamski pisani izvori (kraj 4. tisućljeća pr. Kr.) i pokušati utvrditi što je simbol MAR značio institucijama za koje su se ti dokumenti zapisivali.