Inhalacijska terapija jedan je od stupova liječenja plućnih bolesti. Na dostavu lijeka u pluća utječu anatomija dišnog sustava, fizikalno-kemijska svojstva samog lijeka te čimbenici prijenosa lijeka (sredstva za dostavljanje lijeka, tehnika disanja i njihova interakcija). Tijekom vremena osmišljeni su razni načini provođenja inhalacijske terapije, kao na primjer: inhalatori, tlačno-dozni inhaleri (engl. pressurised metered-dose inhalers – pMDI) i inhaleri suhih prašaka (dry-powder inhalers – DPI). Svaki od navedenih načina provođenja inhalacijske terapije ima svoje prednosti i mane, koje je potrebno poznavati kako bi se mogle zadovoljiti potrebe pacijenta.